Dragan Papić

INŽENJER U IBM-u
Dragan Papić (1967) je u Mladenovcu bio đak generacije u osnovnoj i srednjoj školi, zatim je završio prestižni beogradski ETF (Elektrotehnički fakultet). U toku studija radio je u računskom centru fakulteta, a kasnije i u RCUB-u ili ti Računskom Centru Univerziteta u Beogradu. Posle završetka studija bio je savetnik direktora u Republičkoj Geodetskoj Upravi a kasnije je držao svoju firmu za kompjutere u Beogradu u Vlajkovićevoj ulici (Momčilo Blagić je radio s njim), oženio se i dobio prvo dete, ali je u sveopštoj krizi ipak morao da ide na rad u inostranstvo.

Dragan svakog leta dolazi u Mladenovac da obiđe svoje. Tih dana po starom običaju sedi u kafiću „Lav“ okružen svojim društvom, gde sam ga zamolio da mi priča o svojoj karijeri:
Ja sam otišao u Toronto u februaru 1999, mesec i po dana pred bombardovanje. Nisam znao engleski, pa sam prvih par meseci nosio nameštaj u firmi jednog našeg čoveka. Otišao sam sam, žena i dete su ostali u Šapcu kod njenih. Svoj prvi inženjerski posao u Kanadi dobio sam u jednoj manjoj softverskoj kompaniji. Tu sam se bavio sistem administracijom i redizajniranjem postojeće računarske infrastrukture. Moju firmu je gazda prodao jednoj većoj kompaniji, koja je posle godinu dana zbog gubitka projekta odlučila da nas zatvori. Svi u firmi su dobili otkaze, osim mene. Mene su zadržali zbog poznavanja rada sa VMS operativnim sistemom, koji sam naučio u toku studija .
Kasnije su videli da ja znam mnogo više, tako da me je firma za koju sam radio angažovala kao konsultanta na mnogim projektima, i za različite klijente kao što su Elections Ontario, National Bank of Canada, Swiss Reinsurance, Manulife Financials itd.
Ali moju firmu je odlučila da kupi jedna druga veća kompanija kojoj smo bili konkurencija. Oni su u roku od tri meseca otpustili skoro sve zaposlene, tako da sam ja tada po prvi put osetio kapitalizam na delu. Ostao sam bez posla. Relativno brzo sam našao novi posao, ovoga puta u Hewlett Packard-u. Tu sam ostao godinu i po dana na nekom migracionom projektu za provinciju Ontario.
U međuvremenu sam sa svojim kolegom Kanađaninom odlučio da otvorim privatnu firmu. Nalazili smo programere koji mogu da rade određene poslove i prodavali ih firmama kojima su potrebni. Bavili smo se i vrlo profitabilnim uvozom sušača za ruke. Imali smo u jednom periodu i deset radnika ali zbog pada IT sektora ponestane posla i firma se posle tri godine ugasi.
Ja sam u međuvremenu počeo novi ugovor, ovoga puta sa IBM-om. Tu sam ostao dve godine i 2006. sam prešao u telekomunikacionu kompaniju koja se zove Rogers. Oni su najveći kanadski operateri kablovske televizije, interneta, i mobilne telefonije. Takođe imaju u svom vlasništvu većinu kanadskih televizijskih i radio stanica i vlasnici su najtrofejnijeg kanadskog bejzbol kluba Blue Jays. Rogers je pre tri godine odlučio da ceo svoj IT department poveri na upravljanje IBM-u, tako da sam ja ponovo deo IBM tima kao infrastrukturni arhitekt.
IBM je odlična kompanija u kojoj svi zaposleni imaju odličnu priliku da se usavršavaju i da stiču nova znanja. U zgradi IBM u Torontu u kojoj ja radim smešteno je nekoliko hiljada zaposlenih. Ja pokušavam da što više svoga posla odradim od kuće, tako i ovih dana radim iz Mladenovca ili Šapca.
Sa suprugom Vesnom imam četvoro dece: Aleksandra je rodjena u Beogradu 1998. godine, dok su Jovan (2000), Milica (2005) i Ivana (2006) rođeni u Torontu. Aleksandra danas studira međunarodni biznis i trenutno prakticira u Microsoftu u Minhenu.
U slobodnom vremenu radim kao jedan od direktora u SKUD-u „Oplenac“. Svo četvoro moje dece igra u Oplencu. Oplenac je najveće i, to slobodno mogu reći, najbolje naše kulturno umetničko društvo u Severnoj Americi. Tesno sarađujemo sa nacionalnim ansamblom Kolo. Naš godišnji koncert vidi oko 2.000 ljudi. Takođe se dosta družimo sa našim ljudim koji se okupljaju oko Srpske Pravoslavne Crkve. Oko tri naše crkve u Torontu skupi se za Uskrs ili Božić i 3-4 hiljade ljudi..

Otkrivanje spomenika Seljančici 2013 – KUD Oplenac iz Toronta

Spomenik Miloradu Petroviću Seljančici u Mladenovcu podignut je na inicijativu Dragana Papića. Dragan se u Kanadi daleko od zavičaja bavio organizacijom srpskog KUD-a Oplenac u Torontu, koji je često koristio pesme Seljančice, pa kada je saznao da je Seljančica rodom iz Velike Ivanče, prijatno se iznenadio i odmah pokrenuo inicijativu da se u Mladenovcu podigne spomenik ovom kosmajskom pesniku..  Otkrivanje biste realizovano je na Petrovdan 12. jula 2013. godine, kojom prilikom je Dragan doveo svoj KUD iz Toronta da ulepša svečanost (na slici). Bistu su finansirali Dragan Papić i njegovi prijatelji iz Kanade i Mladenovca i livnica Kremenović.

U međuvremenu Dragan je sa porodicom četiri godine živeo i radio u Berlinu, gde je radio za poznatu  kanadsku firmu Bombardier,  a od prošle godine je ponovo u Torontu gde je trenutno jedan od direktora firme MDG Canada.