STANKIĆEVA KUĆA

Prva kuća iznad današnjeg Sidžimovog kafića u kojoj je danas knjižara, kuća je Nikole Stankića, ćurčije iz Sela Mladenovca. Kuću je sagradio 1929. i tu držao ćurčijsku radnju. Stankićev plac se prostirao do selomladenovačkog puta, odnosno do ul. Kraljice Marije. Nikola je štavio kože pozadi u dvorištu, a napred do ulice u desnom lokalu imao je kožuvarsku radnju. U levom lokalu je bio stolar Života Milošević.

Nikola je tu živeo sa svojom ženom Zorkom, majkom Stanom i četiri sina. Sve sinove je slao u Beograd u školu ali je samo najmlađi bio istrajan i škole završio. Branko je poginuo 1945. na Sremskom frontu, Voja je bio poznati saradnik NOP-a i skojevac od 1941. i najduže je živeo u ovoj kući, Dragoslav – Goša je napustio Mladenovac 1936. i postao trgovac u Beogradu, a najmladji Sveta je završio medicinu i bio poznati rukometaš. Bio je reprezentativac Jugoslavije, a sa Crvenom Zvezdom osvojio je prvenstvo i kup Jugoslavije. Poznati Mladenovčanin Sveta – Stane Stankić je zatim bio pet godina savezni kapiten ženske rukometne reprezentacije i 1964. u Dortmundu osvojio treće mesto u svetu. Posle toga je bio 30 godina lekar muške i ženske reprezentacije Jugoslavije.

Nikola i Sveta Stankić

Za vreme okupacije 1941-44. mladenovački mangupi su u lokalu Stankićeve kuće pravili i prodavali espadrile od pletenog kanapa. U tom društvu su bili Mija Konjarin, Mile Milojević, Jova Sretenović, Raša Pantić.., a svoj proizvod krstili su po svojoj drugarici – „Espadrile Caca“. Za vreme okupacije vladala je velika nestašica odeće i obuće pa je vlast čak izdavala bonove za tekstil i obuću sa drvenim đonom.

Po oslobođenju, Rusi su Stankića kuću odredili za svoju komandu i u dvorištu smestili komoru (pokretnu kuhinju) a konje pozadi u štalu. Nikola Stankić je po dolasku nove vlasti postao desna ruka predsednika opštine Svetozara Đukića, zadužen za finansije. Danas (2006) u Stankića kući na spratu živi Vojin sin Dragan s porodicom, koji je zaposlen u DIP-u, u drugom stanu su stanari, a u dvorišnoj kući živi Vojina žena Vera i kći Ljilja, pravnica u Infostanu. U lokalima se menjaju zakupci, sada je tu već pomenuta knjižara.

Stanikćeva kuća tridesetih godina XX veka – Stolarska radnja Živote Miloševića