ŠICKOVA KAFANA

Ćire Aranđelovića kuća

Današnju jednospratnu Šickovu kuću u glavnoj ulici preko puta parka, koja na spratu ima stanove kojima se prilazi iz zadnjeg dvorišta, sagradio je trgovac i kafedžija Ćira Arandjelović Niševljanin, osnivač naše varoši poreklom iz Čibutkovice (supruga Leposava, sin Dragoljub, kome se ime nalazi na spomeniku). Poslednja iz te familije u ovoj kući bila je Gina Arandjelović, udova Kostina, koja je imala dva sina. Pred II svetski rat, godine 1937. kuća prelazi u vlasništvo porodične zadruge Radovana Jovanovića Šicka, zatim u vlasništvo njegovog sina Velimira Jovanovića Šicka. Velja je bio krupan čovek koji je u Prvom sv. ratu bio u zarobljeništvu u Madjarskoj. U prvom lokalu te kuće bio je delikates Milutina Jankovića iz Vlaške. Imao je tri sina: Filipa, koji je radio u upravi prihoda, Rada, koji je bio golman i Vlastu koga su zvali Propurko. Jankovići su se odselili za Beograd pa je tu kasnije bio bakaluk Josipa Mlakara, Slovenca iz okoline Zagreba, koji se kao mobilisani austrougarski vojnik zaljubio u Rajkovčanku iz Žujovića kuće i posle rata je odveo u Hrvatsku, da bi se oko 1939. vratio u Mladenovac. Kasnije je u tom lokalu radio i Boško Djordjević, trgovac, a zatim i izbeglica Bižić koji je tu držao knjižaru. U sledećem lokalu u kome je danas kafić “Šicko”, bio je Sava Brica (Filipović) veliki navijač “Katića”, koji je na igrankama svirao u orkestru tamburu i koji je poznat i po tome što je „ukrao“ gazda Vojčetu ženu i odveo je u Ralju i tamo otvorio svoju kafanu uz drum u centru sela. U Šickovoj kući u jednom lokalu oko 1928. radio je dr Vlada Jovanović, internista i zubar, a tu je kasnije imao ordinaciju (od 1939) i dr Rade Perić kod koga se uselio zubar Ferdinand koji je tu takodje primao svoje pacijente. U jednom od ovih lokala i Šicko je držao piljarnicu. 
U jednoj sobi ove zgrade živela je od 1941. i Vida Žitarka i njena ćerka Dana koje su imale običaj da posmatraju prolaznike sa prozora te kuće koji je gledao na Žitni trg, a mnogi od prolaznika su svraćali kod njih dve na kafu, pa ih je u Mladenovcu bio glas da sve abrove prve doznaju. Taj glas je pratio Žitarku i kada je živela u svojoj kući kraj železničke stanice (danas MUP). Danas u Šickovom stanu, koji je imao ulaz i iz lokala i iz dvorišta, stanuje Vojče Jovanović Šicko. Vojčetov brat Žika oženio se Jelom, Kostice Nenadovića ćerkom.
Posle II svetskog rata, u jednom lokalu Šickove kuće ponovo je osnovana biblioteka, uz pomoć književnog fonda Milana Badžaka. I prvi nameštaj i police u biblioteci su bili Badžakovi a prva bibliotekarka je bila Spasa Stepanović. Godine 1951. bilo je u biblioteci samo 150 knjiga a budući da je u pisanim dokumentima zabeleženo da je 1931. u mladenovačkoj biblioteci bilo 762 knjige, to bi značilo da je predratna biblioteka bila za vreme rata ili neposredno posle rata razvučena ili uništena. 
Posle Drugog rata, u dva odvojena lokala, koja su im ostala od nacionalizacije (adv. Čeda Jocić je pomogao da se povrate ovi lokali), Veljini sinovi Vojče i Mića su dugo godina ugošćavali Mladenovčane sklone kapljici. Tu su “ordinirali” legendarni varoški veseljaci Dika Olrajt i Marko Pijani, o kojima se i danas po Mladenovcu prepričavaju brojne anegdote.
U jednoj od tih priča obojica su akteri: U sitne sate krenuo Marko od Šicka ka Seltersu, a Dika sa Seltersa prema Šicku. Obojica nesigurna koraka sretnu se kod Zlatnog pluga i tu se sporečkaju o tome ko kome duguje piće. Posle duže svadje, ne primećujući ništa, okrenu se jedan od drugoga i obojica podju ka mestu odakle su došli. Inače su obojica bili veoma duhoviti i druželjubivi varošani.
Tih godina kod Šicka je voleo da svrati i Titov sin, Žarko Broz, kad je dolazio u lov kao gost svog “telohranitelja” iz Jagnjila. Danas je u Šickovom lokalu kafić koji drži Veljin unuk.

Šickova kafana (Žitni trg)
U sledećoj dugačkoj prizemnoj zgradi, po celoj dužini, bila je pre II sv. rata Šickova kafana, u velikoj sali koja je posle rata više puta pregradjivana da bi tako nastali današnji lokalčići. Ta kafana se ranije zvala “Žitni trg” dok je vlasnik bio kafedžija Ćira Arandjelović. Ovu kafanu držao je neko vreme i Spira Djordjević pre nego što je prešao u gornji kraj. Sredinom tridesetih godina u kafani “Žitni trg” održana je osnivačka skupština poljoprivrednika Dunavske banovine na kojoj su došli predstavnici šest srezova južnog dela banovine i to: mladenovačkog, kosmajskog, oplenačkog, arandjelovačkog, orašačkog i lazarevačkog. Skupštini je prisustvovalo nekoliko narodnih poslanika, banskih većnika i predsednika opština. U živoj diskusiji, koja je posle uvodne reči nastala, uzeli su učešća g. Janko Badžak, Dragić Jovanović, sveštenik iz Markovca i drugi. Posle toga je usvojen predlog da sedište ovog udruženja bude u Mladenovcu.
Od 1938. godine ovu kafanu držao je Velimir Velja Jovanović Šicko, odvojivši se od brata Stanimira koji je ostao na Seltersu u porodičnoj kući s baštom. Velja Šicko bio je Pašićev radikal i pričao je da je kafanu kupio u inat Badžaku. Pre Šicka kafanu “Žitni trg” držao je Radovan Miletić Ćosa, takodje radikal, koji je dugo bio predsednik opštine. Velja je ovaj lokal proširio i renovirao tako da je njegov lokal počeo da konkuriše drugim kafanama. Kod Šicka je radio Voja Kelner koji je zajedno s drugim taocima streljan na Seltersu 25. decembra 1942. u znak odmazde, zbog ranjavanja dva Nemca u Mladenovcu. Za vreme okupacije kafana je radila povremeno za potrebe okupatora Nemaca i Bugara.
Posle rata tu je bilo Socijalno staranje, zatim Invalidski restoran, Narodna kuhinja, preduzeće “Iskra”, foto-klub, a na kraju i Dom omladine. U starom Domu omladine koji je radio u bivšoj kafani “Žitni trg”, priredjivane su često igranke. Posle rata deo instrumenata džez orkestra Jute nasledilo je KUD, koje je posle oslobodjenja obnovilo rad. U okviru ovog društva svirao je orkestar u sastavu Sava Mirčić (violina), Sava Filipović Brica (brač gitara), Jova Kabadajić i Sreta Djordjević (bubnjevi), Negovan (harmonika, bas) i svestrani Dule Momirov (violina, harmonika, klavir). Ovaj orkestar je nastupao i na Selters banji gde je s njima svirao harmoniku Velja Minić. Stariji Mladenovčani pamte i igranke u starom Domu omladine, na kojima se igrao tvist uz ploče najvećeg mladenovačkog diskofila Loše. Tu je naravno bilo kasnije i žive svirke s novim mladjim muzičarima. Šezdesetih godina, odatle su dopirali zvuci prvih mladenovačkih rokenrol sastava koji su svirali i pevali “Satisfakšn” kao nagoveštaj velike rok oluje koja će zahvatiti svet. Nemi svedok i te “oluje” bio je spomenik srpskom ratniku preko puta. Prozori na ovoj sali bili su niski, leti otvoreni, pa su ugrejani igrači mogli jednostavno da ih prekorače i predju u park preko puta da se rashlade.
Pored dugačke prizemne zgrade Šickove kafane je jedan prolaz u Šickovo dvorište.