Železnica pod Kosmajem

ISTORIJA MLADENOVAČKOG KRAJA (15)
Ko je sve Kosmajem hodio i s kosmajskog izvora vodu pio

Železnica pod Kosmajem

Na Berlinskom kongresu 1878. evropske velike sile obavezale su Kneževinu Srbiju da izgradi železničku prugu Beograd-Vranje. Jula 1881. otpočela je gradnja pruge koja će ubrzo izmeniti sliku mladenovačkog kraja. Godinu dana ranije juna 1881. na mokroluškoj rečici, knjaz Milan je uz gromovito “Živeo” cele publike i pucnjavu topova, srebrnim budakom zakopao tri puta o zemlju i označio početak gradnje prve srpske državne železnice. Pruga je trebalo da košta 80 milona dinara od toga je preko dva miliona odvojeno za otkup eksproprisanog zemljišta (6.000 din. po dužnom kilometru).

Da bi se taj posao olakšao izgrađena je 1882. radna pruga od smederevskog pristaništa do Velike Plane, kojom je s Dunava dopreman građevinski materijal, šine, delovi mostova, lokomotive i dr. Prva vuča na radnoj pruzi vršena je lokomotivom francuske kompanije. Na železničkim stanicama Smederevu, Osipaonici, Palanci i Međulužju (Mladenovcu), postojali su mali parni kazani za pumpanje vode. Godine 1882. Knjaževstvo Srbije proglašava se za Kraljevinu Srbiju a iste godine bankrotiralo je Društvo za izgradnju železnica (Union generale de Paris – predstavnik Bontu i dr) koje je gradilo prugu u Srbiji sa eksploatacijom 25 godina. Tada je nastala velika uzbuna, u Narodnoj skupštini je izbila “afera Bontu”. Posle međunarodnog skandala srpska vlada je sklopila ugovor s novim Društvom u Parizu po imenu “Narodni kontoar za eskont” koje je nastavilo izgradnju pruge.

Dok se gradio “gvozdeni put” trgovina se odvijala na stari način. Godina 1880-1883. Srbija je izvezla 357.104 komada debelih svinja od toga jednu trećinu u Austrougarsku. Godine 1886. preko smederevske skele prešlo je 6.434 komada debelih svinja, devet miliona kilograma pšenice, 1,2 milion kilograma kukuruza što je donelo 260.243 dinara carine, tako da je Smederevo posle Beograda bilo po izvozu četvrto mesto u Srbiji.

Tako su železnice u Srbiji 1886. bile državna svojina ali su ustupljene na korišćenje francuskom društvu u Parizu pod zakup. Monopol duvana je takođe bio dat pod zakup drugom francuskom društvu a monopol soli austrijskoj banci. Prevoz putnika i robe železnicom postao je daleko jeftiniji i trgovci su morali da se preorijentišu. Nastao je zastoj u trgovini i nestašica novca, a neki su otišli pod stečaj. Trgovci su zastareli način prevoza, pomoću rabadžija, tažigaša i kočija polako napuštali. Rabadžije su pre za tovar (starih sto oka) od Mladenovca do Beograda naplaćivali 5-6 dinara i u jednoj turi “hvatali” po 50-60 dinara. Uvođenjem železnice povećana je brzina prevoza oko deset puta a cena prevoza je bila četiri puta jeftinija.
Varošani su železnicu nazivali gvozdeni konj (vatrena kola, đavolja kola), neki su govorili “idu kola bez volova”, a neki su voz nazivali “cug” ili “ajsliban”, iskrivljujući nemačke reči. Radoznao svet izlazio je da vidi kako se kreću kola bez konjske vuče. Tada je brzina voza bila 25 km na sat. Kada je jednom voz slučajno zgazio kravu kod Osipaonice seljaci su u ljutini premazali lojem šine u dužini čitavog kilometra kod stanice. Kada je grdosija krenula oni su iz prikrajka posmatrali kako je voz klizio “kao po loju” i najzad stao. Železničari su doneli pesak i posuli po šinama da bi nastavili put. Održavanje i eksploatacija železnica bila je u privatnim rukama (Generalna unija, Pariz) sve do 1889. godine. Godine 1885. beleži se širenje filoksere u Srbiji i propast domaće vinove loze.

U novembru 1885. Bugarska je iznenada napala Srbiju. Rat je kratko trajao a kroz Mladenovac su putovali vozovi sa mobilisanim vojnicima i sanitetski voz od devet kola koji je Srbija dobila iz Beča od dobrotvorne vojne organizacije “Malteški viteški red”.

Po popisu domova i ljudstva godine 1887. Rabrovac je imao 426 domova, Kovačevac 81. zadrugu sa 1.170 muških i 1.175 ženskih glava, Vel. Krsna 646 domova i Granice 116 domova. Ženske su prvi put pošle u školu u Kovačevcu 1890. i do 1912. bilo ih je od 3 do 8%, a godine 1929. već 27 posto.

Na slikama> lokomotiva parnjača, kralj Petar I izlazi iz voza, vozne karte i kondukterova bušilica, skretnica i dresina.