Acovićeva kuća

Kuća, naslonjena na staru kuću Bodijeva apoteka, bila je Acovićeva zgrada koju su podigla dva brata iz Beograda: Aleksandar, poznati srpski inženjer i preduzetnik rođen u Pružatovcu 1988, i Mića (Miodrag) vojni lekar. Oni su sinovi Radisava Acovića, prvog otpravnika vozova na mladenovačkoj štaciji, koji se oženio bogatom Lenkom Stepanović iz Pružatovca i živeo u Mladenovcu sve do pred kraj 19. veka. U Pružatovcu postoji i porodična kuća Acovića izgrađena na temeljima stare kuće u kojoj je nekad živela njihova baba Kruna, koja je imala u Pružatovcu 15 hektara zemlje (njena kćer Lenka je majka braće Acović). U toj kući u selu živeli su za vreme okupacije i neku godinu posle rata Mićin sin, arh. Dragomir Acović, danas predsedavajući Krunskog saveta i Aleksandrova dva sina blizanca Miloš i Radisav koji danas žive u Švajcarskoj. Aleksandar Acović, građevinski inženjer i poznati industrijalac, vlasnik nekoliko rudnika, oženjen ćerkom predsednika beogradske opštine Jelicom Savčić, sagradio je u Mladenovcu „Acovićevu zgradu“, a sagradio je i čuvenu vilu na Dedinju, današnjoj Užičkoj 15, iz koje su ga isterali prvo Nemci (Aleksandar Ler), a zatim i Tito. U toj vili stanovao je pre NATO bombardovanja i Slobodan Milošević sa suprugom, ali uprkos svemu, i posle toliko godina, Acini sinovi iz Švajcarske i danas se nadaju povraćaju svoje imovine. Arhitekta Acović danas kaže da on i njegova porodica mladenovački kraj smatraju svojim zavičajem iako je njegov otac poreklom sa Rudnika. U mladenovačkoj Acovića kući bilo je više lokala: ordinacija dr Vanđela Ristića koji je pri kraju rata otišao s Ljotićevim dobrovoljcima i stradao u Sloveniji, zatim tu je bio i Radoje Petrović Grbavi, abadžija, a kasnije i Dragomir Stankić, trgovac, a za vreme okupacije, žena Slavka Manojlovića je tu držala neko vreme bife, koji su posećivali i Nemci. Tu je bio i Života Simić Jaseničanin farbar (bojadžija) koji je farbao vunu i tkaninu. Životina radnja je premeštena od 1950. u današnju N. Pašića 2, gde je zanat posle rata nasledila njegova kći Desa Aćimović sa svojom ćerkom Dušicom, koje su mnogo doprinele ovoj priči.

U Acovićevoj zgradi, neko vreme imao je trgovinu i Đurđe Pavlović, a u istom lokalu je pre rata i za vreme okupacije radio i Miloš Šuster (Jovanović) koji je posle rata stradao od nove vlasti, po priči, „zaslugom“ Olge Vrabič kojoj se nije svidelo Miloševo nezgrapno udvaranje za vreme okupacije (Olgu krive i za smrt taksiste Voje Antonijevića koji je stradao od četnika).

U ovoj zgradi je posle Drugog rata bio sreski odbor koji je u dvorištu sagradio novu veliku salu za sastanke. Tu je bio i magacin oduzete robe od privatnih trgovaca i zanatlija, koji, po svedočenju jedne službenice, nije završio baš slavno, jer je roba bila brzo razvučena od neodgovornih drugova. Posle rata kompletno rukovodstvo sreza iz ove zgrade išlo je da juri četnike u Koraćici (po priči jurili su Obrada Stankića sina) kad su i službenice dobile mašingevere. U Acovića zgradi bilo je pre rata i šest stanova, koje su posle rata pretvoreni u kancelarije, pa je tu bila i poreska uprava.

I kroz Acovićevo dvorište bio je prolaz na gornju ulicu. Ova zgrada je porušena prilikom izgradnje nove Robne kuće koja je završena 1969. godine.

Inače soliter Robna kuća je u prvim godinama po izgradnji bio atrakcija za mlađe varošane ne samo zbog visine s koje se vidi na sve četiri strane panorama grada već i zbog prvog lifta u Mladenovcu. Snalažljiviji gradski mangupi nabavili su ključeve za lift i gore vodili devojke na izlet. Ali, taj soliter se iz tih godina pamti i po nemilom događaju kada se jedna devojka bacila s njega.

Danas se na Acovićevom placu pored Robne kuće izgradili zgradu Stublina a da se nisu dosetili da naprave pešački prolaz koji bi spojio ulice K. Petra i N. Pašića. Da su to uradili najprigodniji naziv za taj pasaž bio bi „Acovićevo sokače“. Kada već nije sačuvana zgrada neka bar ostane ime. Gosp. Dragomir Acović koji je kao predsednik Srpskog heraldičkog društva da rešenje (sa Bironom) za Grb opštine Mladenovac, pričao je da mu je opština platila za Acovićevu kuću i plac tek toliko da ode sa majkom na more i kupi polovni klavir.