Ivan Aleksić

DOKTOR BIOLOŠKIH NAUKA

Rođen sam u Zenici 1961. godine. Živeo sam u Paraćinu od rođenja do treće godine kada se doseljavam u Mladenovac, očev rodni grad. Roditelji Dragan i Jasmina Aleksić su kao tehnolozi radili u „Keramici“ Mladenovac. Mlađa sestra Snežana se rodila 1964. godine.

Osnovna škola

U osnovnu školu „Dušan Đurđević“ krenuo sam 1968. kod učiteljice Vere Peruničić. U istoj generaciji su bili Aleksandar Blažić, Vujadin Radovanović, Rodoljub Pavlović, Slavoljub Glišić, Velimir Stojković. Dušica Radunović, Snežana Marković, Dušica Filipović, Nevenka Draganac… Sa većinom njih sam bio u istom odeljenju i tokom gimnazijskog školovanja tako da smo dvanaest godina bili zajedno. Iako sam se u proleće 1971. preselio iz starog stana, koji je bio u Milosava Vlajića 77, u nov stan u glavnoj ulici ispod crkve, blizu OŠ „Momčilo Živojinović“, ostao sam do kraja osmogodišnjeg školovanja u školi „D. Đurđević“.

Na početku osmog razreda na nagovor nastavnika fizike, Save Nikolića, sa još nekolicinom drugova počeo sam da treniram odbojku i da igram za školski tim.

Gimnazija

Sa polaskom u gimnaziju trener nam je postao tadašnji profesor istorije Marinko Štetin. Gimnazija mi je ostala u pamćenju prvenstveno po odličnom društvu, jer kao što sam već rekao sa nekima sam 12 godina išao uškolu. Uglavnom smo se sastajali uveče na trgu ispred Robne kuće ili šetali po korzou. Naravno i Dom omladine je bio nezaobilazno mesto, naročito zimi, zbog dobre muzike i koncerata. Boravak u prirodi sam oduvek voleo, te sam sa roditeljima skoro svaki vikend provodio na placu u Duboni. Već sa osam godina sam na moru ronio po plićaku sakupljajući školjke, morske zvezde, ježeve… Preko leta sam hvatao razne insekte i pravio insektarijume, a probao sam i da gajim zidne guštere u kartonskoj kutiji za cipele. Pošto to nije bio pravi terarijum često se dešavalo da jurim guštere po svojoj sobi. Srećom da su mi roditelji bili tolerantni pa sam u kuću mogao da donosim i vodene zmije.

Studije

Kako sam bio prva generacija gimnazijalaca koja je po novom zakonu morala da ide u vojsku pre fakulteta posle mature 1980. godine, u oktobru, otišao sam u vojsku. Pre toga upisao sam studije opšte biologije na tadašnjem Prirodno-matematičkom fakultetu u Beogradu. U igri su bili i Veterinarski fakultet i zaštita životne sredine na Tehnološkom fakultetu. Ipak sam se odlučio za biologiju kao najsveobuhvatniju.

Posle odluženja vojske u oktobru 1981. krenuo sam na fakultet. Tih godina nije bilo prijemnog ispita te je na biologiji bilo mnogo više studenata nego obično. Mahom su dolazili oni koji nisu uspeli da upišu Medicinski fakultet i bilo je dva puta više devojaka nego nas momaka. Tokom studija stanovao sam kod svoje tetke i naravno svakog vikenda dolazio u Mladenovac. Godine 1985. smo zamenili mladenovački stan za nešto manji na Novom Beogradu i tamo sam se preselio sa majkom i sestrom, takođe biologom. Diplomirao sam januara 1987. sa prosečnom ocenom 8.19.

Institut za biološka istraživanja

Na trećoj godini studija prvo sam počeo da volontiram, a kasnije i da radim preko studentske zadruge na Biološkom fakultetu, kao laborant na vežbama iz morfologije beskičmenjaka. Tada sam imao prilike da se oprobam i kao predavač, ali i pored mogućnosti da se zaposlim na fakultetu kao asistent, odlučio sam se ipak za Biološki institut gde sam takođe volontirao od 1986. godine, Tu sam upoznao i dr Veru Nenadović, koja je takođe poreklom iz našeg kraja. U oktobru 1987. sam se zaposlio na određeno vreme, a juna 1988. za stalno kao asistent-pripravnik na Odeljenju za ekologiju Instituta za biološka istraživanja „Siniša Stanković“. Godine 1991. prelazim na novoosnovano Odeljenje za evolucionu biologiju. Zvanje istraživač-saradnik dobijam 1992. godine posle odbranjenog magistarskog rada u decembru 1991. godine.

U periodu 1987-1990. učestvujem na projektu „Istraživanja strukturnih i funkcionalnih karakteristika ekosistema“, a u periodu 1990-2000. na projektu „Populaciono-biološki aspekti procesa specijacije“. Istraživački rad početkom devedesetih je bio najzanimljiviji, jer smo veliki deo terenskih istraživanja vršili na ostrvima Skadarskog jezera i u njegovoj okolini. To su bile prave male ekspedicije, jer je učestvovalo ponekad i do deset ljudi. Vožnje čamcem od ostrva do ostrva, spavanje u šatorima ili pod vedrim nebom, noćni lov na žabe i mrmoljke mi danas jako nedostaju.

Disertacija

Početkom 1998. godine sam odbranio doktorsku disetaciju pod nazivom „Uzrasno-specifična varijabilnost morfoloških i anatomskih karakteristika u populacijama zidnog i plavog guštera“ i izabran sam u zvanje naučni saradnik. Tokom poslednjih nekoliko godina učesnik sam projekta „Evolucija u heterogenim sredinama“ koji je finansiran od strane Ministarstva za nauku Republike Srbije. Istraživanja kojima se ja bavim sa još nekoliko kolega odnose se na proučavanje populacione strukture i zaštite planinskog šargana (zmije otrovnice) u Crnoj Gori, reprodukcione biologije obične krastače i statusa staništa velikog mrmoljka u Srbiji. Za vreme svoje naučne karijere objavio sam trideset naučnih radova i saopštenja u domaćim i stranim časopisima.

Zavod za biocide

U novembru 2006. godine napustio sam Institut za biološka istraživanja i prešao u novoosnovan Zavod za biocide i medicinsku ekologiju, gde rukovodim programima zaštite životne sredine. Zavod se nalazi na Banovom brdu u Trebevićkoj ulici i to je bivši Zavod za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju.

Dr Ivan Aleksić stanuje u Dobračinoj ulici na Dorćolu. Njegova supruga Dragana je takođe doktor biolog, a sin Uroš završava osnovnu školu. Poželimo porodici Aleksić sve najbolje u budućem životu i radu. Priredio U.M.